teodor

Hrvati i Ukrajinci

(Fragmenti iz referata Antona Ivahnjuka na II.znanstvenoj konferenciji
Kanade odjela Znanstvenog drustva Sevcenko 3.9.1951.godine. Sa
ukrajinskog preveo Teodor Kasparek.)

Za tridesete godine Anton Ivahnjuk je napisao:

"Treba naglasiti, da Hrvati, kao veoma gostoljubiv i kulturan narod,
odnosili su se prema Ukrajincima stvarno naklonjeno. Nasa studenska
omladina, koja se pripojila grupi ne tako brojne ukrajinske kolonije u
Zagrebu, ozivila je propagandni rad medju Hrvatima. Ona, ova omladina,
bila je, bez izuzetka, nacionalisticka i kao takva, lako pronalazila
put ka svojim hrvatskim drugovima, a preko njih ka njihovim drustvima i
zurnalima. Moze se reci, da su Ukrajinci postigli u tog dijela hrvatske
omladine, a on je bio najbrojniji (velika manjina bila je jugoslavenske
orjentacije, a jos manja komunisticke), puno povjerenje i uzivali opcu
podrsku."

Za period NDH:

"Velike simpatije prema Ukrajincima pokazali su Hrvati, kad im je
uspjelo da stvore svoju drzavu poslije sloma Jugoslavije od Nijemaca na
proljece 1941. godine. Bez sumnje, zajednicki boravak ukrajinskih i
hrvatskih revolucionara u Italiji na ostrvima Lipari veoma je ojacao
prijateljske ukrajinsko-hrvatske odnose. Sigurno, kao neposredni pokaz
tih odnosa, bila je odgovarajuca izjava Vasilja Vojtanovskog, tadasnjeg
predstavnika Organizacije Ukrajinskih Nacionalista (OUN-pukovnika
Meljnyka), preko radija i u tisku povodom proglasenja hrvatske drzave
generalom P.Kvaternikom.

Tadasnja hrvatska vlada ustima glave drzave dala je javnu izjavu, da
Hrvati smatraju Ukrajince za svoju najblizu bracu i da ce se Ukrajinci
u hrvatskoj drzavi koristiti svim pravima. Uz saglasnost hrvatske vlade
otvoreno je u Zagrebu Ukrajinsko Predstavnistvo sa svim diplomatskim
pravima (tip konzulata). Doduse, ono je kasnije, poslije dolaska Tita,
imalo tragicne posljedice za Ukrajince u Hrvatskoj, medjutim ostaje
cinjenica, da su Hrvati pokazali bili prema Ukrajincima svoje iskrene
simpatije.

Kad je uskoro doslo do njemacko-ruskog sudara, Hrvati su bili uvjereni,
da ukrajinski narod stoji na pragu bolje buducnosti. Tim povodom oni su
polagali velike nade na ukrajinsku drzavu te prijateljske medjusobne
odnose ukrajinsko-hrvatske. Tada, vec od prvih dana rata, pocela se
organizirati uz saglasnost i pomoc hrvatskih cinioca UKRAJINSKA LEGIJA
u Hrvatskoj sa ciljem marsa u Ukrajinu. O njezinoj obuci vodila je
racuna hrvatska vlada, a organizirali su sami Ukrajinci. To je bila
hrvatska cigla za gradnju ukrajinske drzave.

Istina je, UKRAJINSKA LEGIJA nije otisla u Ukrajinu, jer je takva bila
volja Nijemaca, a upucena na antisrpski front u Bosni i Hercegovini...
.....
Akcije odmazde cetnika, titovih partizana ili raznih bandi ne samo na
porodicama legionara (LEGIJA JE BROJALA PREKO TISUCUPETSTO LJUDI), vec
na svemu ukrajinskom pucanstvu, dale su strasne posljedice, a takvi
vodeci pojedinci Ukrajinskog Predstavnistva, kao V. Vojtanovski, d-r
Volodymyr Skomorovski, d-r M.Stepcysyn, d-r V.Baricki, D-r Jacus, d-r
Stadnyk (svi ljekari), inz. Volodymyr Panjkiv, inz. Oleksander
Statnikov, o. Inokentij Tymko, CSVV, inz. Gabrijel Kompanec, o.Mykola
Bucko, inz.M.Strilec te mnogi drugi iz Zagreba bili su osudjeni na
smrt..."

(Teodor-Napomena:U referatu je mnogo interesantnih podataka o
kontaktima Mile Budaka, Petra Kvaternika,profesora Orsanica,nadbiskupa
Stepinca, Ivana Esiha, Mladena Bosnjaka i td. sa Ukrajincima. Anton
Ivahnjuk je jedini od zagrebackih Ukrajinaca nakon sestomjesecnog
zatvora u sovjetskom tajnom zatvoru u Beogradu oslobodjen i protjeran
iz Jugoslavije.Njegove sve kolege su uglavnom strijeljani od strane
zagrebacke OZNE...)